Prije Facebooka, Instagrama i poruka na mobitelu, svojevrsni „statusi” visjeli su na kuhinjskim zidovima. Zidnjaci su donosili ljubavne poruke, savjete, šale i svakakve životne mudrosti, a mnogi ih još pamte iz kuhinja svojih baka i prabaka.
Ako ste odrasli uz baku ili prabaku, postoji velika šansa da ste ih gledali, čak i ako tada niste znali kako se zovu.
Na zidu kuhinje visjelo je platno s nekim prizorom, cvijećem, voćem ili drugim motivom, a oko svega toga često je stajao i kakav kratki stih ili poruka.
Jedna od poznatijih bila je ona koju i danas mnogi mogu izrecitirati:
„Kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori.”
Bilo je tu ljubavnih poruka, savjeta o urednosti, obitelji, kuhanju, higijeni, ali i jednostavno – šala. Zidnjaci su tako, osim što su bili dio kuhinje, govorili i nešto o ljudima koji su u toj kuhinji živjeli.
Od ukrasa do poruke
Zidnjaci su se u našim krajevima počeli širiti krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U početku su bili povezani s građanskim kućama, a tijekom prve polovice 20. stoljeća sve su češće postajali dio i seoskih kućanstava.
Najčešće su bili izrađeni od bijelog platna. Motivi su se vezli, često plavim i crvenim koncem, prema unaprijed otisnutim predlošcima. Kasnije su se pojavili i zidnjaci s tiskanim motivima i tekstovima, bez ručnog vezenja.
A nisu bili postavljeni samo zato da bi kuhinja izgledala ljepše.
Vješali su se iznad štednjaka, stola ili umivaonika, gdje su mogli zaštititi zid od prskanja i istovremeno ga ukrasiti.
Ali upravo su ih natpisi učinili posebnima.
Ljubav, kuhanje i malo podbadanja
Na jednom zidnjaku mogla je biti poruka o ljubavi, na drugome savjet kuharici, na trećem nešto o obitelji, a na četvrtome poruka koja je danas gotovo komična.
Neki su bili nježni:
„Vene cvijeće, vene sve, samo naša ljubav ne.”
Drugi su podsjećali na svakodnevne obaveze:
„Kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori.”
A bilo je i poruka koje danas otvaraju zanimljivo pitanje o tome kako se nekada gledalo na uloge žena i muškaraca u kući. Upravo zbog toga zidnjaci nisu zanimljivi samo kao stari kuhinjski ukrasi – iz njihovih se motiva i poruka može puno toga iščitati o vremenu u kojem su nastali.
Kuhinjski status prije društvenih mreža
Danas objavimo fotografiju, napišemo status ili pošaljemo poruku i za nekoliko sekundi ono što smo htjeli reći vidi cijeli svijet.
Nekada je trebalo malo više truda.
Netko je morao uzeti platno, prenijeti motiv, izvesti ga koncem i napraviti zidnjak koji će godinama visjeti na istom mjestu.
I svi koji uđu u kuhinju mogli su pročitati poruku.
Zato je usporedba s današnjim društvenim mrežama zapravo prilično dobra. Zidnjak je bio mali kućni „status” – samo što nije nestao nakon 24 sata.
I danas ih čuvaju
Iako su iz današnjih kuhinja uglavnom nestali, zidnjaci nisu potpuno zaboravljeni.
Čuvaju ih obitelji, kolekcionari i etnografske zbirke, a povremeno ponovno izađu iz ormara i škrinja.
Upravo su tako ove godine zidnjaci stigli i na izložbu u Velikom Trojstvu. Izložba „Ljubav na zidu – statusi prije društvenih mreža” okupila je primjerke koje su mještani ustupili iz svojih obiteljskih zbirki, vraćajući na trenutak u kuhinje ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno.
Danas nam možda izgledaju pomalo neobično.
Ali ako malo bolje pogledamo, poruke na njima i nisu toliko daleko od onoga što i danas volimo objaviti.
Samo što je nekada „zid” bio stvarno – zid.