Nekad se igralo do jutra. Danas se čovjek veseli ako uspije uhvatiti sat vremena bez da ga netko zove, nešto treba popraviti ili je sutra rano ustajanje.
Ako imaš 40 ili koju godinu više i još uvijek igraš PlayStation, Xbox ili PC igre, vrlo vjerojatno znaš o čemu pričamo.
Jer gaming nije nestao kad smo odrasli. Samo se promijenilo vrijeme koje imamo za njega.
Generacija koja je odrastala uz Commodore, Amigu, prve PC igre, PlayStation ili kasnije PlayStation 2 danas ima posao, kredite, obitelj, djecu i otprilike 17 stvari koje treba napraviti prije nego što uopće sjedne na kauč. A onda, kad sve napokon utihne, slijedi ono poznato: „Samo jednu partiju.”
I tu često nastane problem.
Ta jedna partija lako postane dvije. Pa još samo jedna misija. Pa „ajde da završim ovo”. I odjednom je 00:37, a alarm zvoni u 6:15.
Najveća razlika između gaminga s 20 i gaminga s 40 nije u igrama. Nego u rasporedu.
Kad si imao 20, mogao si potrošiti cijelu večer na igru. Danas možda imaš 45 minuta. I zato čovjek vrlo dobro zna što želi igrati. Nema više vremena za pet igara odjednom. Ili ipak ima?
Autor ovog teksta, primjerice, sa 46 napunjenih godina i danas redovito igra Call of Duty, World of Warships, GTA i Fishing Planet. Dakle, službeno smo dokazali da čovjek s 40+ očito još nije prerastao igrice.
Samo što danas između dvije partije treba obaviti posao, odgovoriti na poruke, riješiti sto drugih stvari i, što je najvažnije, odlučiti koliko kasno smije ostati budan.
Netko će upaliti Call of Duty, netko će provesti večer u nekom RPG-u, a netko će radije sjesti za PC i odigrati nešto što je čekao mjesecima. Nije čak ni važno što se igra. Bitno je da je to onih sat vremena kada nitko ništa ne traži.
A posebno je zanimljiva stvar kada se gaming ponovno pojavi u obitelji.
Djeca danas odrastaju uz iste konzole i računala, pa se lako dogodi da tata i sin ili kći igraju zajedno. I tada više nisi onaj koji govori: „Makni se više od tog ekrana”, nego onaj koji objašnjava kako se nešto radi — ili, još gore, pokušava dokazati da još uvijek zna igrati.
I tu dolazi ona mala zamka.
Jer djeca vrlo brzo shvate da tata možda više nije najbolji igrač u kući.
Nekada si ti njima pokazivao kako se igra. Danas oni tebi objašnjavaju gdje treba kliknuti.
Ali možda je upravo to najbolji dio cijele priče.
Gaming nakon 40. više nije samo sjedenje pred ekranom. Za neke je to način da se opuste nakon posla, za neke hobi koji ih prati desetljećima, a za neke jednostavno način da ostanu povezani s nečim što vole još od djetinjstva.
Naravno, kao i sa svakim hobijem, stvar je u mjeri. Ako zbog igranja ne spavaš, ne radiš ono što trebaš ili cijela obitelj dobiva živce jer si „još samo pet minuta”, možda je vrijeme za pauzu.
Ali ako nakon svega što si tog dana odradio sjedneš, staviš slušalice i odigraš pola sata ili sat vremena – zašto ne?
Uostalom, odrasla dob ima jednu veliku prednost.
Napokon možeš kupiti igru vlastitim novcem.
Samo još moraš objasniti zašto ti treba nova grafička kartica.