Jesen je nekako idealno vrijeme za onu odluku koju već mjesecima odgađaš – konačno planiraš pospremiti garažu. Ne zato što si odjednom postao ljubitelj urednosti, nego zato što više ne možeš pronaći ono što ti treba bez deset minuta kopanja po stvarima koje si tamo ostavljao godinama. Kreneš s dobrim namjerama, otvoriš vrata, pogledaš nered i odmah ti kroz glavu prođe ono klasično: „Ma nije to baš toliko strašno.” Naravno da je strašno.
Onda kreće razvrstavanje. I tu nastaje problem. Jer muškarac teško baca stvari za koje postoji barem jedan hipotetski scenarij u kojem bi mu mogle zatrebati. Stari produžni kabel? Radi. Komad daske? Možda će trebati. Nekakav vijak bez matice? Sigurno postoji razlog zašto je sačuvan. Kutija od nečega što više ni nemaš? „Nikad ne znaš.” A onaj komad metala za koji nemaš pojma čemu služi? E, baš taj će ti trebati tri dana nakon što ga baciš.
Ali kad već radiš veliko pospremanje, možda je ovo dobra prilika da neke stvari ipak pustiš iz svog života. Ne mora sve završiti u smeću. Ono što je ispravno, ali tebi više ne treba, možeš staviti u oglas i prodati. Netko možda baš traži alat koji tebi već dvije godine stoji u kutu. Možda ga možeš dati prijatelju ili susjedu. Još je bolja opcija zamjena – ti imaš nešto što njemu treba, on ima nešto što bi tebi moglo koristiti. Tako se riješiš viška, a možda dobiješ nešto korisnije bez trošenja novca.
Za stvari koje više nisu za uporabu tu je reciklažno dvorište. Stari metal, električni uređaji, karton i druge vrste otpada ne moraju završiti u običnoj kanti za otpad samo zato što ti zauzimaju prostor. Vrijedi provjeriti što se u tvom reciklažnom dvorištu prima i riješiti se stvari kako treba. I da, ako imaš pet kanti stare boje, pokvareni električni alat ili nešto što očito više nije za popravak, možda je stvarno došlo vrijeme da priznaš poraz.
Najbolji trik je možda onaj najjednostavniji: nemoj pokušavati sve riješiti odjednom. Uzmi jednu policu, jedan ormar ili jedan kut garaže i podijeli stvari na četiri hrpe – ostaje, prodaje se, poklanja se ili ide na reciklažu. Ono što nisi koristio godinama i za što nemaš nikakav konkretan plan možda stvarno više nije potrebno. A ako se uhvatiš kako govoriš „moglo bi jednom zatrebati”, postavi si jednostavno pitanje: kad mi je zadnji put stvarno trebalo?
I na kraju ćeš vjerojatno opet pronaći nešto što ćeš odlučiti sačuvati. Naravno da hoćeš. Nismo roboti. Ali ako nakon svega možeš normalno otvoriti vrata garaže, doći do alata bez preskakanja kutija i pronaći ono što tražiš bez telefonske lampe i detektivskog rada, napravio si dobar posao.
A onaj komad cijevi koji si ipak ostavio?
Nemoj ga baciti.
Tko zna. Možda stvarno jednom zatreba.