Ljeto ima svoje zakone. Kasnije se ide spavati, kasnije se ustaje, a vrijeme kao da ne postoji. Onda stigne kraj kolovoza i odjednom treba pronaći stari školski ritam.
Ljeti nekako sve može.
Kasnije se ide spavati, ujutro se ne skače iz kreveta na prvi alarm, a ono „još samo pet minuta” bez problema se pretvori u pola sata. I tako dan po dan.
A onda pogledamo kalendar.
Škola samo što nije.
Odjednom bi dijete trebalo zaspati u vrijeme kad je još prije nekoliko dana gledalo crtić, igralo igrice ili sjedilo vani s ekipom. Ujutro bi trebalo ustati odmorno i spremno za školu, i to nekoliko sati ranije nego što je naviklo tijekom ljeta.
Naravno da to najčešće ne ide baš tako.
Ne pokušavajte promijeniti sve preko noći
Najlakše je reći: „Od sutra ideš spavati u devet.”
Problem je što tijelo baš i ne funkcionira po principu školskog zvona.
Ako je dijete posljednjih tjedana zaspivalo oko 23.30 ili ponoći, teško će već prve večeri u 21 sat jednostavno sklopiti oči i zaspati.
Puno je realnije krenuti nekoliko dana ranije i vrijeme odlaska na spavanje pomaknuti postupno. Isto vrijedi i za jutarnje ustajanje.
Pola sata ranije možda ne zvuči kao velika promjena, ali kroz nekoliko dana razlika se itekako osjeti.
Jutro počinje večer prije
Povratak u školski ritam nije samo pitanje odlaska u krevet.
Ako se navečer sve radi u zadnji čas, jutro će teško biti mirno.
Torba se traži u 7.12, tenisice su negdje u hodniku, bilježnice nisu tamo gdje bi trebale biti, a netko se tek tada sjeti da za prvi sat treba nešto posebno.
Poznato?
Neke stvari jednostavno je lakše napraviti večer prije.
Spremiti torbu. Pripremiti odjeću. Dogovoriti doručak. Provjeriti treba li nešto ponijeti u školu.
Ne zvuči spektakularno, ali upravo takve sitnice mogu napraviti razliku između jutra koje počinje normalno i onoga u kojem svi izlaze iz kuće nervozni.
Mobitel baš i nije najbolji prijatelj za laku noć
Ovo je vjerojatno dio oko kojeg će se voditi najviše pregovora.
„Samo još jednu epizodu.”
„Samo još pet minuta.”
„Moram nešto pogledati.”
Poznato?
Ne mora se odjednom uvesti kućni policijski sat za sve ekrane, ali ima smisla da se navečer počne stvarati mirnija rutina.
Mobitel, tablet i televizor teško će pomoći djetetu da se prebaci iz dnevnog tempa u spavanje ako su posljednja stvar koju gleda prije nego što ugasi svjetlo.
I tu zapravo nije loše da pravila vrijede za sve.
Djeca vrlo brzo primijete kad im roditelj govori da ostave mobitel, dok on sam još pola sata skrola po ekranu.
Ne mora sve biti savršeno
Prvih nekoliko dana možda neće biti idealno.
Jednu večer dijete će zaspati kasnije. Drugo jutro bit će nervozno. Treći dan možda će sve opet otići malo po svom.
I to je sasvim normalno.
Cilj nije napraviti vojni raspored spavanja prije prvog dana škole. Cilj je da prijelaz iz ljetnog ritma u školski ne bude šok za cijelu obitelj.
Jer škola će ionako donijeti dovoljno novih obaveza.
Ne treba joj dodavati i svakodnevnu bitku oko odlaska u krevet.
A možda je upravo zadnjih nekoliko dana kolovoza pravo vrijeme da počnemo vraćati satnicu u normalu.
Polako. Bez drame.
I bez očekivanja da će se dijete prvog dana probuditi u šest ujutro nasmijano, odmorno i zahvalno što smo mu promijenili život.
To bi već bilo malo previše za jedan ponedjeljak.